“ŠTA da radim? Moj muž me više ne voli i našao je DRUGU” – Mudar odgovor Dalaj Lame…

Za ljubav se treba i mora boriti. To stalno svi ponavljaju – ali kako izgleda ta borba?

Kada ljubav krene da se raspada razgovori sa prijateljima ili psihologom ne pomažu mnogo. Poznajem ženu kojoj se život rušio pred mojim očima. Svaki segment života se polako urušavao – ma šta ona činila.

Muž je otišao od nje, nije želio više ni da je čuje niti vidi. Prestala je da osjeća sreću i radost. Više ništa nije moglo da joj izmami osmijeh na lice. Njena duša je postala nemirna.

Snaga se svakim danom sve više smanjivala. Njena interesovanja su opadala. Više nije vidjela nikakav izlaz, bila je izgubljena.

Kada je shvatila da sve što je pokušala nije pomoglo, da joj razgovori sa prijateljima i psihologom nisu pomogli, odlučila je da se spakuje i ode na Tibet.

Tamo je pronašla Dalaj Lamu. Svi su ga smatrali jako mudrim i mnogo su ga poštovali, pa je ona smatrala da će uspjeti pomoći i njoj. Upitala ga je: “Šta da radim? Cijeli svijet mi se srušio.

Srce mi je slomljeno na hiljadu dijelova, patim, boli me. Muž je prestao da me voli i otišao je od mene. Nemam više nikakvu volju za životom”.

Nadala se odgovoru od Dalaj Lame, vjerovala je da će on riješiti probleme, da će joj otkriti neku vrstu tajne, neki nekonvencionalan pristup koji bi joj mogao pomoći da svoj život vrati u normalu. Međutim, Dalaj Lama je dao iznenađujući odgovor:

“Voli svog muža i voli drugog čovjeka. Ono što je zastarjelo ne može se više oživjeti. Ne treba da se boriš za muža. Bori se za sebe, za svoj mir i za spokoj u tvojoj duši. Ne zadržavaj onog koji odlazi od tebe, ne tjeraj onog koji dolazi tebi”.

Ova žena je proputovala do drugog kraja svijeta da bi naučila vrlo jednostavne stvari. Ne postoji nikakva tajna koja je sakrivena od svih nas, ne postoji nikakva magija niti čaroban pristup. Odgovor je jednostavan. Često zaboravimo da smo svi robovi svojih navika.

Kada se naviknemo na nešto, držimo se toga jer je udobno i poznato, a sve novo i nepoznato nas plaši. Nemamo hrabrosti da istražimo, da se pomjerimo s mjesta i tako ostajemo na poznatom sve do trenutka kada više ne možemo da izdržimo, kada naša duša počne da osjeća nemir.

Čak i onda, kao žena iz priče, pokušavamo da sačuvamo ono što odlazi od nas, pokušavamo da vratimo stvari na ono kakve su nekada bile, a to nije moguće.

Zastarjelo se ne može oživjeti. Budite uvijek dovoljno hrabri da vidite novi život i da se ne plašite ostaviti stari. Kada vam se čini da je najgore – možda sve postaje bolje.

infopult

error: Sadržaj je zaštićen !!